Dugo putovanje na Svaneti
2-10. maj Dan prvi Napuštamo Poti rano ujutru. Vozimo prema Zugurdiju, poslednjem gradu na našoj ruti, posle kojeg se, sudeći prema mapi, možemo nadati samo selima. A ko zna šta
2-10. maj Dan prvi Napuštamo Poti rano ujutru. Vozimo prema Zugurdiju, poslednjem gradu na našoj ruti, posle kojeg se, sudeći prema mapi, možemo nadati samo selima. A ko zna šta
1. maj Fransoa je cikloputnik kog sam srela u Potiju, kod Avtoa, našeg zajedničkog domaćina sa Kauč surfing liste. Ima trideset godina, rodom je iz Bordoa, ali već dosta dugo
28. april – 1. maj Više od sata vozim kroz Poti, pokušavajući da nađem kancelarije nekog feri-operatera. Treba mi informacija o tome da li mogu da se morskim putem prebacim
25-27. april Kako sam prešla u Gruziju, tako sam se našla među prepoznatljivim slikama: rugobnim socrealističkim višespratnicama, lošim zakrpljenim putevima, napuštenim fabrikama, megalomanski velikim domovima kulture, domovima radnika, domovima samoupravljanja…
Negde sam procitala da se zvanicno postaje cikloturista kad na turi napravis 10.000 km. E pa napravila sam ih juce, 5. maja, u pohodu na Kavkaz, pedalajuci prema mestu Mestia
25. april Nekada su prelazi iz zemlje u zemlju skoro neprimetni i da nema graničnih kontrola i onih kapija za teškaše, automobile, pešake, putnik ne bi ni znao da je
1. februar – 25. april Te 2012. prvi put sam prešla na azijski kontinent. Bio je početak februara i niko nije znao da zima zapravo tek uzima zamah. Kroz nekoliko
Čaj je reč koju sam najčešće čula u Turskoj tokom tri meseca koliko sam ovde vozila. I s njim, evo, završavam, kampujući poslednje noći na jednoj plantaži ove biljke. Bilo
18-21. april Neću imati vremena da posetim istočnu Tursku koju uglavnom naseljavaju Kurdi. A provesti tri meseca u ovoj zemlji i ne upoznati pripadnike naroda koji čini skoro četvrtinu od